Pretraživanje


Vlahov je kult jedan od najraširenijih kultova, kako na Istoku, tako i na Zapadu. U istočnim se zemljama festa obilježava 11. veljače, a u zapadnim 3. ili 15. veljače. Svetome Vlahu posvećene su mnoge crkve i oratoriji u svim dijelovima kršćanskog svijeta. Njegove su relikvije mnogobrojne, ali često postavljaju pitanja autentičnosti koja nisu lako rješiva. I Katolička i Armenska i Pravoslavna crkva štuju svetoga Vlaha kao sveca i mučenika. U Maloj Aziji, gdje mu je bila postojbina, i na čitavom kršćanskom Istoku velik je broj Vlahovih svetišta. Tijekom stoljeća u Rimu je u čast svetomu Vlahu sagrađeno i posvećeno pet crkava. Moći svetoga Vlaha raznesene su po cijelome kršćanskom svijetu. Čuvaju se u srebrnoj ruci u knjižari svetoga Vlaha i u crkvama u Napulju, u crkvi Notre Dame u Parizu, u Bruxellesu, na Malti, u Bologni, u Bernu, u Veneciji, u Lisabonu, u Campostelli, u Veroni, u Kölnu i drugim mjestima.

Europa

Kult svetoga Vlaha proširio se po Europi se vrlo rano, još od 7. stoljeća. Sveti Vlaho postao je jednim od najpopularnijih srednjovjekovnih svetaca, pogotovo u srednjoj Europi. Posvećene su mu mnoge crkve i oltari i mnoga su mjesta tvrdila da posjeduju njegove relikvije. Vlaha možemo sresti svugdje, ali pod različitim imenima. Kult je slijedio njegove moći koje su ulazile u svetišta Carigrada i Rima, a potom Italije, Francuske, Flandrije, Španjolske i Njemačke.

U Italiji postoji više od pet stotina crkava i kapelica koje su ili posvećene svecu ili je on u njima objekt velikoga štovanja. Vlahovo je ime često u talijanskim imena mjesta (u provincijama Latina, Imperia, Treviso, Agrigento, Frosinone i Chieti) i u imenima mjesta mnogih drugih naroda, što potvrđuje raširenost kulta. U Francuskoj postoji dvanaest lokaliteta koji nose svečevo ime. Na jugozapadu Francuske u Akvitaniji postoji romanička crkva, posvećena Vlahu u 16. stoljeću, upisana 1998. godine u UNESCO-ov popis svjetske baštine. U Njemačkoj su mnoge crkve posvećene svetome Vlahu. U Bavarskoj je četrdesetak crkava posvećenih svecu, a u pokrajini Baden - Württemberg njih tridesetak, među kojima i benediktinske opatije Reichenau i Sankt Blasien sa svečevim relikvijama. Sveti Vlaho štuje se još i u Austriji, zemljama Beneluksa, Grčkoj, Irskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Portugalu, Rusiji, Švicarskoj, skandinavskim zemljama, na Islandu, Malti i drugdje.

U Hrvatskoj su svecu posvećene mnoge crkve i crkvice. Župna crkva svetoga Blaža u Zagrebu, dovršena 1915.g., najveće je svečevo svetište u sjevernoj Hrvatskoj. Sveti Vlaho posebno se slavi u Dubrovniku.

 

 

Azija

Vlahov kult je na Filipine stigao preko misionara iz Meksika. U gradu Sebaste 3. veljače roditelji djecu oblače kao male biskupe i zatim odlaze u crkvu po svečev blagoslov. U Indiji u predgrađu Mumbaja postoje katolička crkva i srednja škola svetoga Vlaha. Crkvu su osnovali Portugalci, koji su u Indiju stigli koncem 15. stoljeća. U selu Gandaulim, u državi Goa, postoji crkva svetoga Vlaha, za koju nije sigurno jesu li je doseljenici iz Raguse sagradili ili su ukrasili postojeću. Prema jednoj teoriji, Portugalci su ih doveli kao brodograditelje, a prema drugoj, Dubrovčani su ondje osnovali vlastitu koloniju São Braz i sredinom 16. stoljeća bili oštri konkurenti Portugalcima u trgovini začinima. Crkva je obnovljena 2008. godine zahvaljujući donacijama iz Hrvatske.

Južna Amerika

Štovanje sveca povezano je s dolaskom španjolskih i portugalskih osvajača. U Argentini je mjesto Bahia San Blas nazvano po svecu još 1520. godine. Vlaho je zaštitnik države Paragvaj. Sveca su štovali španjolski kolonizatori, ali još više siromašni slojevi stanovništva. U Peruu, u gradu Cuscu, prvu su svečevu crkvu sagradili španjolski doseljenici iz grada Cubasa 1544. godine i nazvali je San Blas de Cubas. Četvrt oko crkve naziva se San Blas. U Quitu, glavnome gradu Ekvadora, postoje četvrt i crkva San Blas, najstarija župna crkva u gradu. Podignuta je 1620. godine. U Brazilu Vlahu je posvećena kapelica iz 17. stoljeća u benediktinskom samostanu São Bento u Rio de Janeiru.

 

Sjeverna Amerika‎

U Kanadi je svečevo ime prisutno u frankofonskoj provinciji Québec u nekoliko toponima, npr. općina Saint-Blaise-sur-Richelieu. U kapeli Notre-Dame-de-Bon-Secours u Montrealu, glavnom gradu Québeca, čuva se jedna svečeva relikvija. U Sjedinjenim Američkim Državama, u državi Floridi, postoji rt San Blas. U saveznim državama Michigan, Missouri, Maryland i Pennsylvania postoje katoličke ili protestantske župe svetoga Vlaha. Svetac se štuje u svim pravoslavnim crkvama diljem zemlje. U dvadesetak muzeja postoje njegove slike i ikone. U Meksiku postoji nekoliko manjih i većih naselja koje nose ime sveca. U glavnom gradu Meksika, Ciudad de Méxicu, svetac se časti u župnoj crkvi Santa Veracruz.

 

Afrika

Kao i ostali osvajači, Portugalci su područja na drugim kontinentima često nazivali po svecu kojemu je bio posvećen dan kada bi to područje bilo otkriveno. Zaobišavši Rt dobre nade, Bartolomeo Dias je tako zaljev, u kojemu se zbog oluje zaustavio dana 3. veljače 1488., nazvao Aguada de São Brás (Izvor vode svetoga Vlaha). Tako je službeno postao prvi Europljanin koji se iskrcao na južnoafričkome tlu. Nizozemski je pomorac Paulus van Caerden godine 1601. zaljev preimenovao u Zaljev mušula (Mussels Bay), no put morem i danas označava svjetionik svetoga Vlaha (Južnoafrička Republika). U Angoli, koja je bila portugalska kolonija sve do 1975., postoji rt svetoga Vlaha (Cabo de São Braz).

 

Izvori: Armand Tchouhadjian: ''Sveti Vlaho, biskup iz Sebaste'', dnevno.hr, Dubrovačka biskupija, Dulist, Jutarnji list, Matica hrvatska, Paterno Genius, Portal okoPietates Altervista, Santi beati, Toscana OggiZdenka Janeković: Römer Sveti Dujam i sveti Vlaho: uporište metropolije i uporište Republike, Župa Sv. Vlaha Janjina, Wikipedia