Pretraživanje


Današnja festa vuče korijene iz davne legende prema kojoj se sv. Vlaho ukazao gradskom župniku Stojku te tako spasio Grad od mletačke okupacije. Nakon toga Dubrovčani su ga izabrali za svoga nebeskog zaštitnika. Godine 972. odredili su da dan Vlahove mučeničke smrti, 3. veljače, bude dan njegovog blagdana u Dubrovniku. Od tada je Dubrovnik više od 1000 puta proslavio „Festu svetoga Vlaha“. Tako je 2016. godine, uz obilježavanje 1700. obljetnice mučeništva svetoga Vlaha, proslavljena 1044. po redu Festa svetoga Vlaha.

Prvi zapis Feste

Najraniji opis Feste zabilježio je humanistički učitelj Filip de Diversis, koji je u Dubrovniku boravio sredinom 15. stoljeća. Prema njegovim zapisima, tri dana prije feste svetoga Vlaha na Orlandov se stup vješao barjak svetoga Vlaha. Najvažniji dio proslave bio je dolazak seljaka iz svih područja Dubrovačke Republike, u punoj ratnoj spremi i pod barjacima svojih bratovština. Predstavljali su se knezu, isto kao i obrtnici svih struka. Proslava je nastavljena kretanjem svečane povorke prema samostanu svete Klare i nazad, a 14 dana nakon toga završili bi u crkvi svetoga Vlaha.

''Sloboština sv. Vlaha''

Festa svetoga Vlaha bila je blagdan svih stanovnika Republike. Kako bi se svima omogućilo sudjelovanje, uvedena je ''Sloboština sv. Vlaha'' – svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao je 2 dana prije i 2 dana poslije blagdana slobodno doći u Grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslije blagdana).

Izvori: Armand Tchouhadjian: ''Sveti Vlaho, biskup iz Sebaste''dubrovnikportal, DulistGlas Koncila, GOV HR, Hrvatski FokusHrvatska pošta, meetdubrovnik, Privatna gimnazija,  Putovnica.netSlobodna Dalmacija, Wikipedia